Vjera u Isusa Krista

nije puko vjerovanje

Možda si i ti jedan ili jedna od onih koji vjeruju "u" Boga. Boga vjerojatno zamisljas kao "dobroga Boga" koji će ti "progledati kroz prste" zbog tvojih "slabosti", ali će biti vrlo strog prema zlodjelima drugih. Tvoj razum prihvaća postojanje takvoga Boga, ali uglavnom ipak želis da taj Bog ostane sto dalje od tebe.

Ti vjerujes da je jedan Bog? Dobro činis, i zlodusi vjeruju - i drsću (Biblija, Jakovljeva poslanica, 2. poglavlje, 19. stih).

Evo u kakvom se opasnom drustvu mogu naći oni koji se zadovoljavaju samo vjerovanjem u to da postoji Bog.

Netko će reći: "Pa ja imam svoje vjerovanje, svoju religiju ... pravi sam vjernik ..." - Ali budi oprezan! Vjerovanje je sirok pojam, može biti dvosmislen pa stoga i opasan. Svatko ima svoje osobno vjerovanje, koje je manje-vise neodređeno. Svatko može proizvoljno odabrati u sto će vjerovati.

ni religija

Religija je jos privlačniji pojam. Ona obuhvaća niz obreda koje je razmjerno lako obdržavati, bez neke osobite obveze. Krstenje, pričest, sveta potvrda i pogreb, četiri su obreda koje čovjek treba obaviti kako bi bio religiozan. Moras priznati da te to bas i ne stoji mnogo: žrtvujes četiri dana svog života - s time da ti posljednji od njih ionako ne pripada, a prva su tri popraćena obiteljskim slavljima, dobrim jelima i darovima. I tako postajes dobar krsćanin ili krsćanka. Jednostavno; nije li?

- No to je ipak samo golema obmana!

Vjera

Ispravno pitanje koje si trebamo postaviti jest: "KOME vjerujem?" To seže mnogo dublje negoli mi mislimo. Ako želimo vjerovati Bogu i onome sto On govori, tada moramo vjerovati cijeloj Bibliji; jer ona doista jest ono sto i tvrdi za sebe: Riječ Božja. - Da, Bog govori. Pa zar ne govori istinu? Nije li On jedini koji ima pravo tvrditi da govori istinu? Sumnjati u njegovu riječ znači proglasiti ga lascem.

Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lascem jer nije vjerovao svjedočanstvu kojim je Bog posvjedočio za Sina svojega (Biblija, 1. Ivanova poslanica, 5. poglavlje, 10. stih).

Bog u svojoj Riječi svjedoči za svog Sina, a na čovjeku je odgovornost da prihvati to svjedočanstvo, odnosno da prihvati Njegovog Sina. To se razlikuje od pukog vjerovanja kakvo susrećemo u religiji - tek to se naziva: VJERA.

Stav vjere

Ne postoji "kolektivna vjera" niti pak "obiteljska vjera". Vjera je osobni stav po kojem svatko ponizno zauzima položaj koji mu Božja Riječ određuje: kao stvorenje pred svojim Stvoriteljem i gresnik pred svetim Bogom.

Kad Bog govori, prava vjera prihvaća Njegovu riječ zanemarujući razum i osjećaje. Ona prihvaća ono sto Bog govori o čovjeku i prihvaća ono sto Bog govori o Isusu Kristu; spoznaje da je ljudsko srce zlo i nepopravljivo te da je Božje srce puno ljubavi samilosti i oprastanja.

Vjera je razumna, strpljiva i pokorna. Ona osuđuje proslost, prihvaća sadasnjost i pruža svoj pogled u budućnost - u kojoj će se uskoro dokazati njezina ispravnost.

Sigurnost vjere

Vjera priznaje Božje pravo na svijet i na svakog čovjeka. Ona uči od Boga - a ne od ljudske predaje - da je On Bog koji će suditi, ali i Bog koji danas nudi milost.

Vjera je osobno poznavanje Boga koji se otkrio u svom Sinu; Boga koji govori, čuje i odgovara. Vjera je živi odnos s tim Bogom koji je postao nas Otac, i s Gospodinom Isusom Kristom.

Ovo je sigurnost koju vjera crpi iz Božje Riječi:

Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome, to jest Riječ vjere koju propovijedamo: jer ako ustima svojim ispovijedas da je Isus Gospodin, i u svome srcu vjerujes da ga je Bog uskrisio od mrtvih - bit ćes spasen.

Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu nasemu Isusu Kristu.

(Biblija, Poslanica Rimljanima, 10. poglavlje, 8. i 9. stih i 5. poglavlje, 1. stih).

A bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu (Biblija, Poslanica Hebrejima, 11. poglavlje, 6. stih).

Imas li ti vjeru koja ugađa Bogu?

Ako li nemas, tada je možes steći tako da zamolis Gospodina da ti je podari. "Ali", reći ćes, "kako da ga to zamolim kad sam gresan i živim daleko od Njega?" U Svetom pismu On je rekao "tko god zazove ime Gospodinovo - spasit će se" (Poslanica Rimljanima 10,13). - Izraz "tko god" svakako uključuje i tebe.

Pokaj se, to jest, reci Bogu da ti je istinski žao zbog svih grijeha koje si počinio (počinila), zamoli ga da ti oprosti i pomogne da vise ne grijesis. Priznaj mu da nisi sposoban (sposobna) spasiti sām sebe. Reci mu da prihvaćas činjenicu da je Isus prolio svoju krv na križu i time, umjesto tebe, platio za tvoje grijehe. Zatim zamoli Gospodina Isusa Krista da te spasi, uđe u tvoj život i promijeni te.

Nakladnik: Udruga krsćana za promicanje duhovne kulture
Ulica Žrtava fasizma 2
51000 Rijeka

Copyright © Biblecentre.org :: Free for personal use
Publication only with prior permision from Biblecentre